Ovo jutro nije bilo bolje od noći kako se kaže da tako bude.. Odavno nisam imala ovako užasno jutro, a niti onako lošu noć. Nikoja godina mi nije bila ovakvi promašaj. Nikada prije nisam prezirala sve, kao sada. Nikada prije nisam ostala sama, kao što sam sada.. Nisu me izdali, ostavljali, povrijedili.. Što krivo radim? Ili da opet samo puštam, kao što sve puštam cijeli život... Sve je otišlo u krasni ku*ac.

Zovnem ja malenu da se vidimo.
Ajde, pristala je nekako preko ku*ca.
Sile, zapalile, i samo sam je pustila da priča.
E, nije stala.
A nije ni pitala kako san ja, ima li šta u meni.
Nego samo ona, o njoj.
I sere po svima.
I psuje ko kočijaš.
Molim? Ostala san u šoku.
Seljanka. Bože, šta joj urade?
Nisam je pripoznala.
To je iskvareno biće. Do bola.
Kažem vam.
Ne mogu vjerovati u što je nastala.
No smijala sam se na svaku njenu.
Glumila sam da me zanima.
Provela sam užasna dva sata s potpunim strancem.
Onda došlo par njih, i zapalili.
Prvi put sam sa malenom pušila.
Ona je uvijek bila protiv toga, a sada je najgora.
Propala je.......
Žao mi je, no večeras sam se pomirila s tim da je nema više, nema je odavno i da je neće nikada biti.. I želim što manje da je viđam. Ne želim je uopće vidit, niti provoditi vrijeme sa njom. Pre dragocjeno je.
Neka ona uživa u ovoj zlobi, pokvarenošću, prekrivena debelom maskom. No ja sam primjetila tu masku. I gotovo je.

                                                           Nisi više lijepa ''malena''.
                                                       Sad si baš onakva kakva trebaš biti.
                                                        Jadnica i Kučka.
                                                       Ohhhhhhhhhh....honey.